kava je jedno od cescih pica koje se pije u kaficu vecinom je jutarnje pice.
moze se piti svaki dan i u svakom godisnjem dobu ali tu postoje razne vrste kava s cokoladom,mljekom,expreso,instat,turska,ledena...
prije nego vam recemo neke zanimljive cinjenice o kavi valja nesto reci o povjesti ovog pica.
PODRIJETLO:
Vjeruje se da je kava otkrivena u Abesiniji u istočnoj Africi, na
području današnje Etiopije oko 800. godine poslije Krista. U povijesti
kave pomalo je nejasno zbog čega je ona tako dugo ostala nepoznata
nearapskim narodima i zbog čega je trebalo tako dugo da se tek u 17.
stoljeću probije u Europu. Ovo pitanje je još interesantnije zbog
činjenice što je Abesinija poznata narodima Srednjeg Istoka i Europe
preko 3000 godina.KAKO JE DOBILA IME KAVA:
O podrijetlu imena “kava” postoji više različitih mišljenja i tumačenja. Jedni su zagovornici teze po kojoj je ime “kava” poteklo od imena jugozapadne Etiopske pokrajine Kafa (danas Kefa) u čijem je gorju otkrivena biljka gdje raste divlje. Drugi okreću cijelu priču i tvrde da je zapravo ova regija dobila ime po kavi, a ne obrnuto. Bilo kako bilo, obje teorije dio su mišljenja koje povezuje ime kave s njenim geografskim porijeklom.
Drugi zagovaraju teoriju po kojoj ime “kava” potječe od arapskog naziva “qahwa” koji se odnosi na crni
napitak
spravljen od prženog i samljevenog zrnja. Etimolozi smatraju da riječ
“qahwa” u arapskom jeziku vuče korijen iz riječi koja pojmovno znači
“umanjiti želju za nečim”. Ovako se, naime, nazivalo piće koje smanjuje
apetit za hranom, a zapravo se radilo o vinu. Pojmom “qahwa” u
kasnijoj upotrebi označavani su i drugi psihoaktivni napici kao što je
“khat”- piće dobiveno iz lišća biljke Kafta (Catha edulis l.),
koje je još uvijek popularno u Jemenu. Zagovornici ove teorije kažu da
su pripadnici mističkoga asketskog islamskoga reda Sufi jednostavno
uzeli staru riječ kojom se nazivalo vino i pridodali ga novootkrivenom
napitku kave, koja im je smanjivala želju za hranom i spavanjem. Kako
im je bilo zabranjeno piti vino, “qahwa” im je služila kao idealno piće za održavanje strogog duhovnog i isposničkog života u pustinji.
Postoji još jedno tumačenje sa slabijim etimološkim utemeljenjem koje riječ kava dovodi u vezu s riječju “quawwa” ili “cahuha” što znači moć ili snaga.
Ovo
tumačenje ima izvorište u legendi koja kaže kako se jedan siromašni
Arap na putu u Abesiniju sasvim slučajno zaustavio pored grma kave s
namjerom da skuha rižu za večeru. Na vatru je bacio i otrgnute grančice
kavinog grma čije su bobice počele ugodno mirisati. Pečena zrna
privukla su mu pažnju pa ih je smrvio i ubacio u vodu, ne sluteći da je
napravio piće koje će nekoliko stoljeća kasnije zavladati svijetom.
Kada se vratio u Aden, mirisna zrna je darovao boležljivom muftiji koji
je za održavanje zdravlja i ublažavanje boli koristio opijum. Adenski
muftija je počeo pripravljati piće od nepoznatih zrna, nakon čega se
osjećao bolje. Zrna, koja do tada nisu imala nikakvo ime, nazvao je “cahuha” što znači moć ili snaga.PRVA KAVANA U HRVATSKOJ:
U vrijeme kada većina europskih gradova dobiva prve kavane,
otvara se prva kavana i u Hrvatskoj. Otvorio ju je u Zagrebu trgovac
Leopold Dun ili Duhn 1748. godine. Gosti su kod Duna, osim kave, mogli
popiti čaj i čokoladu. Kavu je nabavljao u Nizozemskoj, koja je u to
vrijeme prednjačila u trgovini s kavom. Stari dokumenti iz 1756. godine
spominju Valentiusa Horru, još jednog od prvih zagrebačkih
“caffeariusa”.
Do konca 18. stoljeća otvara se veliki broj raskošno uređenih kavana. U drugoj polovici 19. stoljeća kavanski život postaje vrlo popularan, što pogoduje otvaranju kavana i u ostalim hrvatskim gradovima. U njima se sastaje društvena elita gdje vodi burne filozofske rasprave o raznim temama, a posebno o kulturi i politici. Kavane s razlogom počinju nazivati “platonskim akademijama”. Ovdje su stizali vodeći europski listovi, a gostima je na raspolaganju bio i besplatni telefon.
Glavne zagrebačke kavane bile su smještene na Harmici – središnjem gradskom trgu. Gradski vodič iz 1892. godine opisuje ih slijedećim riječima:
“Na južnoj strani trga poredane su velike kavane, ispred kojih su namješteni stolovi pod platnenim šatorima na prostoru ukrašenom cvijećem i zelenilom, gdje mogu gosti boraviti u ljetno doba. Ugodno je boraviti na tom mjestu, jer tu kola mnogobrojno občinstvo, osobito u jutro za vrijeme dnevnog sajma, na koji dolazi seljaštvo iz okolice u slikovitih svojih nošnjah.”
Na
mjestu današnjeg hotela Dubrovnik poslovala je Velika kavana (Grand
Caffe) koja je ujedno bila mjesto za obavljanje raznih burzovnih
transakcija. Na uglu Praške ulice i današnjeg Trga bana Josipa Jelačića
radila je najposjećenija Narodna kavana. Na južnoj strani Harmice
poslovale su još tri kavane: Croatia, New York i Evropa, dok je na
istočnoj strani, na mjestu Gradske štedionice, radila kavana “K vječnom
svjetlu”. Na suprotnoj, zapadnoj strani, nalazila se “Leibnerova
kavana”. Na sjevernoj strani trga bile su smještene dvije kavane,
Merkur i Royal.
Jednu od poznatijih kavana izvan Harmice, popularnu Palainovku, otvorio je na Vrazovom šetalištu 1837. godine, Matija Pallain. Titula najotmjenije i najljepše zagrebačke kavane dugo je pripadala kavani Corso. Tijekom 19. stoljeća, pečat zagrebačkom kavanskom životu davale su: Kazališna kavana, Kavana Medulić, Central, Zagreb i Mala kavana. Otmjeni bečki kavanski stil bio je uzor mnogim kavanama koje ga manje ili više uspješno oponašaju. Iznimku je činila “prva bosanska kavana” koju je otvorio Mehmed Husenšević u Petrinjskoj ulici 1906. godine.
Današnja zagrebačka Gradska kavana otvorena je 1930. godine. Mogla je primiti 600 gostiju u zatvorenom prostoru i 300 gostiju na otvorenom. Uređena je u stilu Art decoa koji se pojavio u Parizu pet godina prije njenog otvorenja i bila je jedna od najljepših i najluksuznijih u gradu. Druga polovica dvadesetog stoljeća donosi novi stil prilagođen suvremenoj dinamici života. Klasični, prostrani kavanski prostori nestaju.
Zamjenjuju
ih brojni, prostorno znatno manji caffe – barovi, u čijoj ponudi
dominantno mjesto ima espresso, a gosti se uz kavu znatno kraće
zadržavaju. Devedesetih godina 20. stoljeća otvara se mnoštvo novih
kafića. U 21. stoljeće Hrvatska je ušla s više od 18.000 registriranih
ugostiteljskih objekata od kojih je najviše caffe – barova. Ovaj trend
je nastavljen i u prvim godinama 21. stoljeća, tako da su kafići
definitivno postali najčešći i najpristupačniji ugostiteljski objekti.
Do konca 18. stoljeća otvara se veliki broj raskošno uređenih kavana. U drugoj polovici 19. stoljeća kavanski život postaje vrlo popularan, što pogoduje otvaranju kavana i u ostalim hrvatskim gradovima. U njima se sastaje društvena elita gdje vodi burne filozofske rasprave o raznim temama, a posebno o kulturi i politici. Kavane s razlogom počinju nazivati “platonskim akademijama”. Ovdje su stizali vodeći europski listovi, a gostima je na raspolaganju bio i besplatni telefon.
Glavne zagrebačke kavane bile su smještene na Harmici – središnjem gradskom trgu. Gradski vodič iz 1892. godine opisuje ih slijedećim riječima:
“Na južnoj strani trga poredane su velike kavane, ispred kojih su namješteni stolovi pod platnenim šatorima na prostoru ukrašenom cvijećem i zelenilom, gdje mogu gosti boraviti u ljetno doba. Ugodno je boraviti na tom mjestu, jer tu kola mnogobrojno občinstvo, osobito u jutro za vrijeme dnevnog sajma, na koji dolazi seljaštvo iz okolice u slikovitih svojih nošnjah.”
Na
mjestu današnjeg hotela Dubrovnik poslovala je Velika kavana (Grand
Caffe) koja je ujedno bila mjesto za obavljanje raznih burzovnih
transakcija. Na uglu Praške ulice i današnjeg Trga bana Josipa Jelačića
radila je najposjećenija Narodna kavana. Na južnoj strani Harmice
poslovale su još tri kavane: Croatia, New York i Evropa, dok je na
istočnoj strani, na mjestu Gradske štedionice, radila kavana “K vječnom
svjetlu”. Na suprotnoj, zapadnoj strani, nalazila se “Leibnerova
kavana”. Na sjevernoj strani trga bile su smještene dvije kavane,
Merkur i Royal.
Jednu od poznatijih kavana izvan Harmice, popularnu Palainovku, otvorio je na Vrazovom šetalištu 1837. godine, Matija Pallain. Titula najotmjenije i najljepše zagrebačke kavane dugo je pripadala kavani Corso. Tijekom 19. stoljeća, pečat zagrebačkom kavanskom životu davale su: Kazališna kavana, Kavana Medulić, Central, Zagreb i Mala kavana. Otmjeni bečki kavanski stil bio je uzor mnogim kavanama koje ga manje ili više uspješno oponašaju. Iznimku je činila “prva bosanska kavana” koju je otvorio Mehmed Husenšević u Petrinjskoj ulici 1906. godine.
Današnja zagrebačka Gradska kavana otvorena je 1930. godine. Mogla je primiti 600 gostiju u zatvorenom prostoru i 300 gostiju na otvorenom. Uređena je u stilu Art decoa koji se pojavio u Parizu pet godina prije njenog otvorenja i bila je jedna od najljepših i najluksuznijih u gradu. Druga polovica dvadesetog stoljeća donosi novi stil prilagođen suvremenoj dinamici života. Klasični, prostrani kavanski prostori nestaju.
Zamjenjuju
ih brojni, prostorno znatno manji caffe – barovi, u čijoj ponudi
dominantno mjesto ima espresso, a gosti se uz kavu znatno kraće
zadržavaju. Devedesetih godina 20. stoljeća otvara se mnoštvo novih
kafića. U 21. stoljeće Hrvatska je ušla s više od 18.000 registriranih
ugostiteljskih objekata od kojih je najviše caffe – barova. Ovaj trend
je nastavljen i u prvim godinama 21. stoljeća, tako da su kafići
definitivno postali najčešći i najpristupačniji ugostiteljski objekti.
LEGENDA O KAVI:
U nedostatku dokaza o porijeklu kave, prisutno je više legendi o njenom
otkriću. Jedna od najpoznatijih govori o afričkom pastiru Kaldiu i
njegovim veselim kozama. Legenda kaže kako su koze počele živahno
“plesati” nakon što su obrstile obližnji grm. Želeći saznati o čemu se
radi Kaldi je ubrao i pojeo nekoliko bobica. Nije trebalo dugo i on se
počeo osjećati krepko i poletno kao njegove koze. Pod dojmom
novootkrivenog osjećaja Kaldi se sa šakom bobica uputio u selo, kako bi
od vjerskog starješine, saznao o čemu je riječ. Ovaj je glatko porekao
njihovu moć, bacivši ih u vatru. Prostorijom se ubrzo proširio neobičan
miris. Preostala zrna su pomiješana s vrelom vodom i tako je, legenda
kaže, nastala prva šalica kave.
No da sada prijedjemo na stvar i recemo nekoliko zanimljivih cinjenica.
1. Na planeti se svakog dana popije oko 1,5 milijardi šoljica kafe
2. Veliki je broj napitaka od kafe sa dodacima: Bečka kafa, Moka, ajskafe,
kapućino, Cafe Coretto, Mexicano, Marnier, Jamaican, Irish...
3. Johan Sebastijan Bah je jednu svoju kantatu posvetio kafi, Onore de
Balzak je popio 50.000 šoljica dok je pisao „Ljudsku komediju“.
4. Pol Erdeš, mađarski matematičar, tvrdio je da je matematičar mašina za pretvaranje kafe u teoreme.
5. 1-2 šolje kafe dnevno podstiče mentalnu aktivnost. Treba je piti na
prazan stomak, bar sat pre jela, kako ne bi sprečila usvajanje vitamina i
minerala iz hrane, ali je ne treba piti posle 6 sati po podne, da ne bi
došlo do velikog nadražaja nervnog sistema.
tekst je preuzet sa stranice kava.hr
za kraj da vam kazem da specifikacije i sliku buduceg uredjaja kompanija nije potvrdila ovim procurenim slikama i specifikacijama.